Bosna i Hercegovina ima više od pola miliona penzionera. Većina njih živi ispod granice siromaštva, a posljednjih godina na isplatu penzije čekaju i po 25 dana.
Bosna i Hercegovina ima više od pola miliona penzionera. Većina njih živi ispod granice siromaštva, a posljednjih godina na isplatu penzije čekaju i po 25 dana.
To za je to njih frustrirajuće, posebno za one sa najnižom penzijom, kojh, samo u Federaciji BiH ima oko 60 posto.
Isplata mjesečne penzije kasni zbog deficita u Fondu PIO/MIO, a ispostavilo se da osim privatnih, većina javnih preduzeća uopšte ne uplaćuje doprinose zaposlenim osobama.
To je bio razlog zbog kojeg je u ponedjeljak potpisan sporazum između Udruženja penzionera i Vlade Federacije BiH. Ali i pored toga penzioni sistem treba reformu, koju vlasti godinama obećavaju, ali ništa ne čine da je provedu.
Osamdesetčetvorodišnji Mujo Poprženović iz Sarajeva već dvadeset pet godina je u penziji. Od 200 evra koliko mjesečno dobije penzije, prvo plati račune i lijekove, a ono što ostane, nedovoljno je za život.
„Dok platite račune i kupite neki lijek od onoga što vam ostane možete kupiti 10 litara mlijeka i 10 štruca hljeba, a nekada i najjeftinijeg mesa“, kaže penzioner iz Sarajeva koji je u penziju otišao nakon 40 godina radnog staža.
Posljednjih mjeseci većina penzionera čeka i po 25 dana na isplatu penzija. Time su posebno pogođeni penzioneri sa minimalnom penzijom od 163 evra, a takvih je više od 200.000:
Penzioneri nikada nisu sigurni da li će penzija biti umanjena ili na koncu isplaćena, što im stvara dodatnu frustraciju. Penzioner Mujo Poprženović objašnjava:
„Kad treba da počnu da dijele penziju nikad nisam siguram i kada kažu da će biti penzija taj dan, ja odem do banke i ako bude penzija onda dobro, a ako ne bude- nikome ništa, ja se vratim kući“, priča Poprženović.
Isplata penzija se odvija u etapama jer nema dovoljno sredstava u Fondu zapenzijsko i invalidsko osiguranje. Problem je što preduzeća, kako privatna, tako i javna, ne plaćaju doprinose radnicima za penziono osiguranje. Većina rudnika, komunalnih javnih preduzeća, zdravstvenih ustanova na ovaj način krše Zakon.
"Deficit Fonda, kumuliran kroz sve ove godine iznosi oko 75 miliona eura, a deficit je u cjelini nastao zbog neplaćanja. Hoću da kažem da i zaposlenici i sindikati i predstavnici vlasti nisu zainteresovani za plaćanje doprinosa. Ova generacija koja je zaposlena u suštini ne želi da finansira stariju generaciju, iako željeznice nisu napravile ni metra nove pruge, već koristimo stare, a nisu ni sadašnji rudari otvorili površinski kop, već koristimo stari, dakle eksploatišemo minuli rad ove generacije i sve stavljamo u džep“, objašnjava direktor Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Zijad Krnjić.
Zbog ovih problema penzioneri su najavili proteste, no u međuvremenu postigli su sporazum sa Vladom Federacije. Mehmedalija Rapa iz Saveza penzionera Federacije objašnjava:
„Već dugi niz godina upozoravamo vlasti da je ovo stanje neodrživo. Ovo stanje je katastrofalno, jer penzioneri su svakoga mjeseca u šoku, svakoga mjeseca iščekuje hoće li biti penzija, kolika će biti, kad će biti penzija. Zato smo prinudili premijera Federacije da sa nama potpiše dogovor, kojim ćemo mijenjati taj teški položaj penzionera.“
Kako bi sačuvali socijalni mir, predstavnici vlasti s vremena na vrijeme poduzmu mjere, koje suštinski ne rješavaju problem. Kroz reformsku agendu u Federaciji do kraja ove godine trebalo bi doći do izmjena zakona o penzijsko - invalidskom osiguranju.
Te izmjene vlasti dugo obećavaju, ali ništa ne rade na reformi, jer u Bosni i Hercegovini gotovo da je izjednačen broj zaposlenih i broj penzionera, pa se postavlja pitanje da li tradicionalni Bizmarkov model međugeneracijske solidarnosti može uopšte opstati.
„U Bosni i Hercegovini je takva sitacija da na jednog penzionera imamo 1,1 zaposlenog, a kada analiziramo za koga se uplaćuju doprinosi imamo još gori podatak, a to je 0,7 zaposlenog na jednog penzionera. To je nemoguće izdržati u postojećem sistemu. Političari, ovi aktuelni u Bosni i Hercegovini, pa i oni u bivšoj Jugoslaviji plaše se tako značajne reforme, jer je to toliko bolno da je malo vjerovatno da bi pobjedili na izborima. Oni više vole zadržati svoju političku poziciju, ali tako ne može beskonačno, jer je narodu dogorjelo do nokata“, kaže dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Željko Šain.
Za predstavnike vlasti reforma penzionog sistema je jedan od najtežih zadataka - jer ako sami ne krenu u reforme, pod pritiskom socijalnih nemira moraće napraviti promjene. Sada su vlasti na potezu.