Žene u Bosni i Hercegovini suočavaju se s brojnim izazovima i barijerama na putu za ravnopravnost i ta borba prisutna je već desetljećima.
Iako žene predstavljaju više od 50% populacije i 59% studentske populacije u visokoškolskom obrazovanju, rodni jaz u pogledu nezaposlenosti i dalje je otporan na promjene, a stopa aktivnosti žena niska.
Horizontalna segregacija u visokoškolskom obrazovanju i na tržištu rada je evidentna, dok su u isto vrijeme više pozicije u politici i poslovnom svijetu uglavnom rezervirane za muškarce, piše Večernji list BiH.
Barijere u napredovanju
Ekonomski fakultet u Sarajevu u suradnji s Vladom Federacije Bosne i Hercegovine realizirao je studiju pod nazivom “Zastupljenost i angažman žena na liderskim pozicijama u javnim poduzećima u vlasništvu FBiH”, koju financira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva.
Cilj ove studije je identifikacija glavnih barijera s kojima se suočavaju žene u napredovanju na visoke pozicije.
Prema studiji “Zastupljenost i angažman žena na liderskim pozicijama u javnim poduzećima u vlasništvu FBiH” muškarci provode 6,37 puta više vremena u menadžerskim odborima u usporedbi sa ženama.
Prema podacima koji su izneseni u studiji o zastupljenosti i angažmanu žena, odbori za reviziju privlače više žena nego muškaraca, jer 60% članova odbora za reviziju čine žene.
Istraživanje je pokazalo da je zastupljenost menadžerica na razini odjela najveća (40%), ali se značajno smanjuje kako žene napreduju na karijernoj ljestvici.
Studija “Zastupljenost i angažman žena na liderskim pozicijama u javnim poduzećima u vlasništvu FBiH” također je identificirala najveće barijere u procesu napredovanja na više menadžerske pozicije u javnim poduzećima, uključujući malo prilika za napredak na menadžerske pozicije, poteškoće u balansiranju obiteljskih i poslovnih obveza (viši menadžment preferira napredovanje muškaraca), nepovoljna okolina u poduzeću i nedostatak mentorstva.
Poteškoće u balansiranju između obiteljskih i poslovnih obveza intenzivirale su se za vrijeme pandemije COVID-19 jer je više žena izjavilo kako je imalo dodatne obveze u kućanstvu i pružanju podrške djeci u učenju na daljinu.
Žene su istaknule da su osjećale veći stres nego inače, da su se osjećale manje produktivnima, iscrpljenijima i da nisu imale dovoljno vremena za sebe.
Nemaju jednak tretman
Žene koje su sudjelovale u istraživanju i intervjuima složile su se da žene u javnim poduzećima nemaju jednak tretman kao muškarci kada se radi o njihovu učinku, da imaju manje prilika birati svoje radne zadatke u usporedbi s muškarcima, kao i da se o njima napravedno prosuđivalo.